Engleski galoperi osvajaju Semberiju – Konjarstvo sve zastupljenije na istoku Srpske

 

Posljednjih godina Semberija ima sve više ljubitelja konja, a njihovi vlasnici najčešće se opredeljuju za engleske punokrvne galopere. Neki ih drže ih iz čistog zadovoljstva, dok drugi pripremaju svoja grla za trke.

Konji iz štale “Intergaj” su najtrofejniji, osvajali su turnire i kod nas, ali i inostranstvu. Pojedinci imaju grla izuzetnog pedigrea što će svakako oplemeniti krv budućim naraštajima. Sve više ljudi se vraća prirodi i životinjama, a konji su ponovo u modi, čime je osigurana i budućnost konjičkog sporta na prostorima Semberije.

Ovaj kraj je odvajkada poznat po konjarstvu. U porodici Stanislava Jovanovića iz Popova držanje konja je tradicija.

FOTO: SLAĐANA R. MRKONJIĆ/RAS SRBIJA

– U Bijeljini je prije Drugog svjetskog rata bio stacioniran Konjički puk „Princ Đorđe“. Semberci su obično slati u konjicu kako bi, kad izađu iz vojske, bili rezervisti u tom puku. Kad odsluže vojsku imali su obavezu da drže jednog jahaćeg konja za potrebe vojske, odnosno države, i bili su dužni da se sa svojim konjem odazovu u slučaju manevara ili rata. Moj djed je služio u konjici i našoj porodici je ostala obaveza da držimo jahaćeg konja – priča Stanislav.

Ljubitelji ovih životinja danas uglavnom nabavljaju engleske punokrvne galopere, a to su kvalitetna, priplodna grla koja će sigurno dati dobre rezultate.

FOTO: SLAĐANA R. MRKONJIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SLAĐANA R. MRKONJIĆ/RAS SRBIJA

– Danas se ove plemenite životinje drže radi sporta i rekreacije. A jedan dobar trkački konj zahtijeva poseban tretman. To grlo mora da bude hranjeno posebnim nutijentima dok je još u stomaku, kako bi njegove kosti, zglobovi, tetive mogli da podnesu napor koji ga očekuje u budućoj sportskoj karijeri. Jedan konj pojede mjesečno 100 evra zrnaste hrane, sijena i suplemenata. Ako želite da držite konje, morate ih voljeti. Nisu zahtjevne životinje ali traže pažnju. Za držanje engleskih punokrvnih galopera neophodan je padok, prostor u kojem mogu da šetaju i trče, jer ovi konji ne podnose da su u zatvorenom prostoru – kaže Jovanović.

Prije četiri godine Jovica Babić i njegov rođak kupili su konje prema kojima im je ljubav usadio djed još u ranom detinjstvu. Na porodičnom domaćinstvu napravili su ranč i tako ispunili svoju veliku želju.

 

FOTO: SLAĐANA R. MRKONJIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: SLAĐANA R. MRKONJIĆ/RAS SRBIJA

– Imamo kobilicu staru 2,5 godine koju na hipodromu u Beogradu treniramo za trke. U Srbiji su bolji uslovi pa smo prinuđeni da svoja grla pripremamo tamo. A držati konje nije jeftino. Osim emotivnog povrata koje čovek dobija, ko hoće da drži ovakvog konja mora prihvatiti činjenicu da samo ulaže. Konj zahtijeva adekvatnu ishranu i njegu, a ta ulaganja se rijetko vrate vlasniku – kaže Babić, piše Srpskainfo.

Konji koji se pripremaju za takmičenja šalju se u trening centre u Šabac, Beograd ili čak Budimpeštu i druge destinacije gdje postoje stručni ljudi i infrastruktura.

Za amatersko držanje konja mjesečno treba izdvojiti oko 300 maraka po konju, dok za vrhunska grla koja treniraju pansion košta čak 150 evra dnevno.

Na području Semberije danas ima oko stotinak konja od kojih su desetak punokrvna trkačka grla. Konjički klub „Semberija“ osnovan je Bijeljini daleke 1931. godine, a njegov rad obnovljen po završetku minulog rata.

 

Ukoliko ste zadovoljni načinom na koji vas bijeljinapress.com informiše, zapratite nas na našoj facebook stranici Bijeljinapress.com