Brojni Majevičani žive u inostranstvu. Često dolaze u rodni kraj. Mnogi od njih tu ulažu i pokreću projekte. Kad odu u penziju, nerijetko se vraćaju na staru adresu, svoju djedovinu.
Stečeno iskustvo i zarađeni novac u dijaspori Majevičani ulažu u mini proizvodne pogone u rodnom kraju.
Vaso Vasić u Ujedinjenim arapskim emiratima ima privatnu firmu, a u Lipovicama, nedaleko od Lopara, farmu alpskih koza. Zaposlio je desetak mještana, a od iduće godine u planu je i fabrika sira.
– Sa 300 ili 350 koza vi sljedeće godine imate još plus 150 ženskih jarića. I mi planiramo da praktično poklanjamo ljudima koji su spremni da rade kao neke mini farme, a da nam prodaju mlijeko, da mi budemo možda najveći proizvođači kozijeg sira u BiH – kaže Vasić.
Od 2010. godine Udruženje Majevičana u Švajcarskoj realizuje razne projekte. Kažu – ova uređena zemlja im je trenutni dom ali srce je u Republici Srpskoj i na majevičkim obroncima.
– Imaju po dve tri firme ovdje, a rade i u Švajcarskoj. Svi produkti što naprave, oni ih ovdje sastave – naveo je Ilija Јović, potpredsjednik Udruženja Majevičana u Švajcarskoj.
– Zahvalni smo Švajcarskoj koja je udomila veliki broj naših ljudi, ali jednostavno mi svi se trudimo da dođemo ovdje da ulažemo, da razvijamo – dodao je Vasilije Obrenović.
Migracije radne snage sa ovog područja u bijeli svijet traju duže od pola vijeka. Za to vrijeme je, kažu, u tuđinu otišlo i vratilo se najmanje 26.000 ljudi.
Kud god pođi kući dođi, a Majevičani koji su u potrazi za boljim životom napustili rodni kraj imaju jedan cilj – da naredne generacije najljepše godine ne provedu u tuđini već da se vrate u rodni kraj.
(rtrs)
