Prema preliminarnim podacima analitičke kompanije Kpler, u nedjelji završenoj 18. oktobra na svjetsko tržište isporučivano je oko 24 miliona barela nafte dnevno, više od predratnih 23,3 miliona barela.
Oporavku je doprinio improvizovani sistem transporta pod zaštitom Sjedinjenih Američkih Država, kao i korišćenje alternativnih pravaca za izvoz nafte. Ipak, tržište ostaje nestabilno.
Cijena sirove nafte Brent u petak se kretala oko 114,90 dolara po barelu, jer trgovci strahuju da bi se napetosti u Ormuskom moreuzu mogle ponovo pojačati.
Iako je smanjena iranska kontrola nad ovim važnim pomorskim prolazom, promet nafte kroz sam moreuz još nije dostigao predratni nivo.
Očekuje se da će u oktobru dostići oko 82 odsto ranijeg obima, odnosno približno 14 miliona barela dnevno.
Značajan deo nafte iz Persijskog zaliva zato se prevozi alternativnim rutama. Prema procjenama kompanije Kpler, oko 40 odsto nafte koja napušta zaliv transportuje se, između ostalog, naftovodima koji zaobilaze moreuz.
Takva rješenja, međutim, donose dodatne logističke komplikacije i veće troškove.
Zašto gorivo ostaje skupo?
Problem nije samo u transportu sirove nafte. Prerađeni proizvodi, poput dizela i sirovina za petrohemijsku industriju, teže se prevoze, a mogućnosti za korišćenje alternativnih pravaca su ograničenije.
Ni pretovar naftnih derivata s jednog broda na drugi nije jednostavan zbog rizika od kontaminacije.
Zbog toga se oporavak izvoza sirove nafte ne odražava automatski na cijene goriva. Veleprodajne cijene benzina i dizela i dalje rastu, poništavajući dio efekta stabilizacije na tržištu sirove nafte.
Posljedica je da vozači i dalje plaćaju više na benzinskim stanicama, dok su skuplji i lož-ulje i gas.
Dok god transportni pravci ostaju neizvesni, a isporuke prerađenih derivata otežane, značajniji pad cijena goriva nije zagarantovan, prenosi B92.
