Bez rasprave, bez glasanja, više puta su stranci uzimali sudbinu BiH u svoje ruke. Građani su birali svoje predstavnike u institucijama, ali visoke predstavnike to nerijetko nije interesovalo. Donošenje i izmjene zakona umjesto Parlamenta, to je demokratija na njihov način. Mogu li domaće institucije konačno postići politički dogovor i preuzeti odgovornost za zakonodavstvo u BiH?
Zakone u BiH donose parlamenti, osim kada ih nameće visoki predstavnik. Kristijan Šmit je tu praksu pretvorio u svojevrsnu tradiciju – od izmjena Krivičnog zakona do izmjena Izbornog zakona u izbornoj noći. Nametnute zakone moguće je mijenjati i bez saglasnosti OHR-a. Ključ je Parlament BiH, smatra bivši sudija Ustavnog suda BiH – potrebni su prijedlozi ovlaštenog predlagača Savjeta ministara ili Ministarstva pravde BiH. Neophodno je napraviti inventuru, dostaviti je Savjetu ministara, predsjedništvu i oba doma Parlamenta BiH.
„Da li je moguće? Da, moguće je. I kroz ranije intervencije, ako se dobro sjećate onih ranijih izjava nekih ranijih visokih predstavnika – dakle, nametnu zakon, pa Parlament usvaja u istovjetnom tekstu, pa onda može da ga mijenja, dopunjuje ili eventualno da dopunjuje. Jer, to je opet stvar Parlamenta. Dakle, moguće je da se to uradi“, kaže Zlatko Knežević, bivši sudija Ustavnog suda BiH.
Šmit je u julu 2023. godine nametnuo izmjene Krivičnog zakona BiH kojima je nepostupanje po odlukama visokog predstavnika obuhvaćeno krivičnopravnim odredbama. Istog dana poništio je zakone koje je usvojila Narodna skupština Republike Srpske, a koji su se odnosili na neprimjenjivanje odluka visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH. U oktobru 2022. godine u izbornoj noći nametnuo je izmjene Izbornog zakona BiH i Ustava Federacije BiH, a u martu 2024. godine ponovo je intervenisao u izborno zakonodavstvo.
„Ne može stranac i pojedinac da se upliće u nadležnosti Parlamenta bez obzira i ni u kakvim okolnostima. To ne postoji u evropskom parlamentarizmu, tako da tu treba uvesti red“, kaže Branko Perić, bivši sudija Ustavnog suda BiH.
Odluke visokog predstavnika nemaju nikakav drugačiji status od bilo kojih drugih odluka koje nadležne institucije donesu, kaže Nedim Ademović, ali postavlja pitanje ustavnosti njihove izmjene ili stavljanja van snage.
„Ono što Parlamentarna skupština, kao i bilo koje drugo zakonodavno tijelo i nadležni organ može da uradi jeste da preuzme odgovornost i da izvrši ili stavljanje van snage ili izmjene i dopune. Međutim, kada to radi moraju ispoštovati međunarodno pravne i ustavne standarde“, kaže Nedim Ademović, advokat.
„Sve ono što je prolazilo, što je dolazilo kao nametnuta odluka od strane Ureda visokog predstavnika – da bi se općenito mijenjala morala bi se prije toga prihvatiti u Parlamentu kao odluka ili zakon ili legislativa Parlamentarne skupštine. Onda krenuti u njenu proceduru na ovaj ili onaj način – tu su stvari vrlo jasne“, rekla je Borjana Krišto, predsjedavajuća Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.
A ipak, ti akti ne bi ni trebalo ni da budu tu, smatra Marko Romić. Zakone u BiH na nivou BiH može samo da donosi Parlamentarna skupština, a sve one zakone koji nisu prošli takvu proceduru, kaže – treba da smatramo ništavnim.
„Trebali bismo uputiti u ponovnu parlamentarnu proceduru sve te zakone koji su nametani od strane visokih predstavnika i da se vidi da li se može doći do konsenzusa ukoliko se ne može doći do konsenzusa u Predstavničkom domu u Domu naroda BiH onda takve zakone treba jednostavno obustaviti i pojedine nadležnosti vratiti onako kako su Dejtonom bili predviđeni a to je na nivou Republike Srpske, odnosno FBiH, kaže Marko Romić, asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjaluci.
„Ako budemo imali ministarstvo pravde koji ima hrabrosti snage da se suprotstavi visokom predstavniku i Ustavnom sudu koji bude imao dovoljno i političke podrške da takve zakonska rješenja predlaže u Parlamentarnu proceduru mi možemo doći do izmjene mi u narednom mandatu moramo donijeti zakon o ustavnom sudu BiH moramo predložiti izmjene Krivičnog zakona“, kaže Milan Petković, advokat i poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.
Da li će do toga doći, ostaje političko pitanje. Za SNSD, nametnute odluke visokog predstavnika predstavljaju neprihvatljivo miješanje u rad domaćih institucija.
„Za nas je neprihvatljivo da je nelegalni visoki predstavnik donio neke odluke po kojima postupa pravosuđe to sve mora da bude povučeno, to mora da bude proglašeno ništavnim ako se hoće bilo kakva priča ako ne onda će ovako to ići nikuda“, rekao je lider SNSD-a Milorad Dodik.
Tri decenije nakon Dejtona, BiH i dalje raspravlja o tome koliko je samostalna u donošenju sopstvenih zakona. Konačni ishod zavisiće od toga da li će domaće institucije uspjeti da postignu politički dogovor i preuzmu odgovornost za zakonodavstvo u BiH. A u središtu spora nije samo sadržaj pojedinačnih zakona već i način na koji se donose. Ako visoki predstavnik može da nametne zakon – gdje su granice tih ovlašćenja i ko odgovara za posljedice takvih odluka?
