Gradski park u Bijeljini, podignut krajem devetnaestog vijeka, suočava se sa posljedicama višedecenijskog nemara. Detaljna analiza stručnjaka pokazala je šokantan rezultat. Zbog bolesti i dotrajalosti, neophodno je hitno posjeći čak 200 stabala, što je četvrtina parka. Dok nadležni najavljuju upotrebu savremene opreme i novu, plansku sadnju, ekolozi i građani upozoravaju na hroničnu nebrigu, ali i vandalizam pojedinaca, koji uništavaju zelenilo. Može li se spasiti srce grada?
Od 1891. godine, Gradski park u Bijeljini decenijama predstavlja pluća grada. Ali iza gustih zelenih krošnji krije se problem koji je kulminirao nakon višedecenijske nebrige. Stručnjaci sa Šumarskog fakulteta iz Sarajeva utvrdili su da je od 800 stabala u parku potrebno posjeći čak dvjesta oboljelih. Profesori se uskoro vraćaju na teren sa savremenom opremom, nakon čega nadležni obećavaju plansku sadnju novih vrsta.
– Oni će u narednom periodu da dođu i nastave svoj rad jer je potrebno da se izvrši dodatno snimanje rezistografom kako bi dobili zvanične, tačne informacije koje ćemo da koristimo dalje u našem radu. Ali oni će takođe kroz tu svoju studiju da nam daju i prijedlog mjera kako mi dalje da njegujemo biljke koje ostaju u gradskom parku i kako dalje da vršimo dodatnu sadnju – rekao je pejzažni arhitekta grada Bijeljina Ljiljana Popadić.
Sječa četvrtine parka zvuči radikalno, ali struka tvrdi da je to jedini način nakon višedecenijskog nemara da se spasi ostatak zelenila i osigura bezbjednost prolaznika. Stabla su živa bića koja traže redovnu njegu, a ne ignorisanje.
– Vidjećete da prilikom košenja trave kora svih tih stabala, velikog broja tih stabala ,kora je oštećena i ta oštećenja kore su nepovratna i to stablo će se jedan vremenski period boriti. ali je na kraju osuđeno na propast. Tu se mora riješiti i problem navodnjavanja, jer jednostavno u sred grada stabla moraju imati kvalitetno navodnjavanje i dovoljno vode – naveo je profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu Mirza Dautbašić.
Da je stanje alarmantno, potvrđuju i ekološki aktivisti. Svjedoče o bizarnim prizorima unutrašnjosti oboljelog drveća, ali i vandalizmu pojedinaca koji uništavaju mlade sadnice.
– Ono što su vidjeli ljudi koji su radili na uklanjanju tih ostataka vidjeli to su velike količine smeća, koje se stavljaju u rupe tih stabala, limenke flaše. To je rezultat jednog lošeg odnosa prema omome što imamo. Da li će biti ogoljen, hoće. A da li če se u neko dogledno vrijeme nastaviti sadnja, sigurno da hoće – rekla je ekološki aktivista Helena Stojić.
Park je stanovnicima Bijeljine omiljeno mjesto za šetnju, odmor i rekreaciju.
Linija je podvučena i struka je konačno uzela riječ. Da li će Gradski park u Bijeljini ponovo zablistati punim sjajem, u budućnosti neće zavisiti samo od motornih testera i novih sadnica, već od izdvajanja i budžeta koji će grad imati na raspolaganju za ove namjene, ali i od ispita odgovornosti koji svakodnevno polaže svaki građanin Bijeljine.
(rtrs)
