Prema podacima Ombdusmana za djecu u prošloj godini na području bijeljinske kancelarije zabilježeno je 96 prijava, od čega je 13 slučajeva vršnjačkog nasilja. Imajući u vidu da je u 2024. evidentirano samo 6 prijava, trend rasta broja slučajeva vršnjačkog nasilja se nastavlja, upozoravaju stručnjaci.
– Vršnjačko nasilje nije samo problem pojedinca i porodice, to je sistemski problem koji zahtijeva sistemsko rješenje – ističe za naš portal zamjenica Ombdusmana za djecu RS Jovanka Vuković.
Ona dodaje da je u sprečavanju ove pojave, naročito bitno učešće roditelja kao i njihova što bolja saradnja sa školom, jer se vršnjačko nasilje najčešće i dešava u školskom dvorištu, u učionici.
– Mora postojati partnerski odnos roditelja i škola kako bi se adekvatna psiho-socijalna podrška pružila žrtvi nasilja ali i nasilniku, jer će to definisati zbog čega je to dijete nasilnik. Agresivno ponašanje djece, skoro uvijek ima pozadinu, a najčešće je to obrazasc koji nose iz porodice ili su i sami bili suočeni sa nasiljem. Škole moraju da se pridržavaju protokola o zaštiti djece od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja u kojem je taksativno navedeno šta je uloga škole, centra za socijalni rad, policije – kaže Vuković za portal InfoBijeljina.
Profesor geografije, Violeta Šeovac, u bijeljinskoj školi „Vuk Karadžić“, radi već 23 godine. Kao razredni starješina, na časovima odjeljenske zajednice, često sa svojim đacima govori o vršnjačkom nasilju.
– Internet tehnologija napreduje isuviše brzo, te su danas djeca izlažena mnogim izazovima. Naš zadatak je da se edukujemo i stalno istražujemo kako bismo spriječili opasnosti koje ih vrebaju. Naime, djeci se često kojekavi komentari na društvenim mrežama učine bezazleni ali, nažalost, imaju ogromne posljedice i često prave veliku emocionalnu štetu. Sam pubertet je težak, a djeci je u tom uzrastu važno da budu socijalno prihvaćeni. A objavljivanje nekih fotografija, sadržaja, objavljivanja prepiske, često budu surovi i neobazrivi postupci koji ugrožavaju mentalno zdravlje, ne sam žrtve nego i nasilnika. Djeca nekada nisu ni svjesna koje to posljedice ima pa je zato potrebno sa njima stalno raditi – kaže profesorka.
Ona upozorava da djeca koja su izložena nasilju, često zbog straha od odbacivanja svojih vršnjaka i sredine, ne traže pomoć.
– Djeca ne smiju ostati samo pasivni posmatrači. Mora se kod njih razvijati empatija prema drugima. Vršnjačko nasilje je tema o kojoj se stalno mora govoriti. Treba organizovati tribine, javne časove, interaktivne radionice za djecu ali i roditelje. Ova pojava se teško može iskorijeniti, ali mogu se ublažiti njene posljedice – kaže Šeovac za InfoBijeljinu.
Zakonski i podzakonski okvir, koji tretira vršnjačko nasilje u Srpskoj, je veoma dobar, ali je neophodno stalno raditi na senzibilaciji cijelog društva kako bi se svi nadležni podstakli na preduzimanje mjera u sprječavanje ove nemile pojave.
Naročito važno je ojačati stručne timove po školama, koje čine psiholozi, pedagozi, socijalni radnici, kako bi ih djeca prepoznala kao podršku a ne kaznu, upozoravaju stručnjaci.
Nasilje odraslih nad djecom, porodično nasilje, seksualno uznemiravanje, sajber nasilje i to u svim oblicima, kao što su fizičko, psihičko, digitalno nasilje, najčešći su vidovi nasilja sa kojima se društvo susreće.
Prema podacima Ombdusmana za djecu u prošloj godini u Republici Srpskoj evidentirano je 100 prijava povrede prava na zaštiti od nasilja, od čega je 36 slučajeva vršnjačkog nasilja, što je, takođe, blago povećanje u odnosu na prethodne godine.
Izvor: InfoBijeljina
