Đoković i Nadal u „finalu pre finala“ – Može li Novak protiv tradicije na Rolan Garosu

Španac favorit stručnjaka i kladionica. – Naš as optimista uoči najtežeg izazova, a posle dramatične pobede u prekinutom četvrtfinalnom meču sa Beretinijem: 6:3, 6:2, 6:7 (5:7), 7:5

Danas vreme staje za sve ljubitelje tenisa, ne samo za navijače Novaka Đokovića i Rafaela Nadala. U polufinalu grend slem turnira na Rolan Garosu, ne pre 17.30 časova, sudariće se dvojica najboljih igrača današnjice, a ishod tog meča ući će u istoriju. Daleko od toga da je pobedniku „finala pre finala” garantovana titula na ovogodišnjem Otvorenom prvenstvu Francuske, ali onaj koji prođe dalje ostaviće poraženog iza sebe u borbi za najboljeg svih vremena.

Nadal je na dva koraka od dva apsolutna rekorda, 14. titule u Parizu i 21. grend slem pehara. Prvi odavno drži i povećava ga iz godine u godinu. Već sedmom titulom na pariskoj šljaci, oborio je Borgov rekord, a jedanaestom postao prvi i zasad jedini teniser sa više od 10 pehara na istom ATP turniru, bez obzira kakvog značaja to takmičenje bilo.

U trci za ukupan broj grend slem pehara, Španac je prošle godine u Parizu dostigao Rodžera Federera, a sada ima priliku da ga prestigne i najverovatnije definitivno ostavi iza sebe. „Kralj šljake” napreduje paralelno na oba fronta, koristeći jedan, atomski moćan adut. Rođen je za tu vrstu podloge i sve podređuje pobedama na njoj. Spreman je za dugo odsustvo sa tvrdih terena i za serije neuspeha na njima, pa čak i na višemesečne pauze, samo da se dokopa svog bunjišta i nastavi tamo da hara.

Setimo se kraja 2012, kada su mu Federer i Đoković slali poruke podrške da se vrati tenisu posle dugog odsustva. Vratio se trijumfalno 2013, kao i pre toga 2010, ili kasnije 2017, posle serije povreda 2014-16. Niko ne zna dokle može tako da traje i šta sve žrtvuje da bi ove nedelje u Parizu stigao do novih rekorda.

Nasuprot rivalu, Novak Đoković danas izlazi na teren kao autsajder po proceni stručnjaka i kladionica. Među brojnim predviđanjima, procene se razlikuju samo u tome da li će izgubiti u tri, četiri ili svih pet setova. Od 18 grend slem titula, naš as ima samo jednu sa Rolan Garosa, onu iz 2016, kojom je povezao sve četiri najveća pehara u nizu, i samo jednu pobedu nad Nadalom na istom terenu. Taj podvig u četvrtfinalu 2015. nije mu bio dovoljan, jer ga je u finalu neočekivano zaustavio Stanislas Vavrinka.

Ostalih sedam mečeva sa Nadalom na Rolan Garosu Đoković je izgubio: u četvrtfinalu 2006, polufinalu 2008, finalu 2012, polufinalu 2013, finalu 2014, četvrtfinalu 2015. i prošlogodišnjem finalu. Taj poraz (6:2, 6:0, 7:5), kao i nedavni u Rimu (5:7, 6:1, 3:6), verovatno su ključni razlozi što prognozeri ne veruju u promenu dosadašnjeg pariskog kursa. Uzgred, Nadalova strategija da se čuva za Rolan Garos kriva je što do ovog istorijskog duela dolazi već u polufinalu, jer je dozvolio da mu Danil Medvedev preuzme drugo mesto.

Velike razlike u pristupima dvojice polufinalista nisu samo u dosadašnjim rezultatima obojice u Parizu, već i u krajnje različitom odnosu prema pripremama za predstojeći okršaj. Španac je sve tempirao za šljaku i došao u Francusku sa peharima iz Barselone i Rima, dok je prvi reket sveta izabrao opuštanje i dva manja turnira u Beogradu, insistirajući na tome da se ne premori.

Sa psihološkog aspekta takav Đokovićev pristup je sasvim razumljiv. Svestan je da je autsajder na terenu na kom se Nadal oseća najlepše, gde poznaje svaku neravninu, travku i ugao iz kojeg dolazi svetlost. Prošle godine je prvi reket sveta intenzivno igrao i mnogo očekivao od finala, u kojem na kraju nije ličio na sebe. Sada želi da bude rasterećen i da okršaj prenese na mentalni plan, gde ima silne adute, ne samo u tesnom ukupnom vođstvu od 29:28 uoči 58. „večitog derbija”, već i u ukupnom poznavanju protivnika u najdužem rivalstvu profesionalne ere:

– To što ne igramo u finalu ne menja ništa. Sa Nadalom je i u prvom kolu i u finalu isto. Na ovom terenu dominira. Imao sam taj podvig i pobedu 2015, analiziraću taj meč, mada smo i on i ja drugačiji danas. Sigurno je da ću se potruditi da odigram bolje nego prošle godine u prva dva seta. Igrali smo tesan meč u finalu Rima pre par nedelja, znam šta me očekuje, spreman sam. To je polufinale koje su mnogi želeli i iščekivali. Sada smo u toj poziciji – neka bolji pobedi. Verujem u svoju pobedu, u kvalitet, sposobnosti, tako ću i izaći na teren.

O vrlinama protivnika:

– Forhend mu je uvek dominantan, tim udarcem pravi mnogo problema protivniku. Dosta spina, rotacije. Dobro se brani, visokim loptama se vraća u igru. Mudar je i iskusan na šljaci. Napredovao je sa servisom, a o odbrani ne treba ni da govorim. Moram da budem agresivan, ali i taktički pametan.

Poslednji mečevi uoči današnjeg polufinala nisu išli po Đokovićevom planu. Namučila su ga obojica Italijana, Lorenco Muzeti vođstvom od 2:0 u setovima, a Mateo Beretini „ukradenim” trećim setom, u meču koji je potom dobio neočekivano dramatičan tok.

Kontrolu u meču s Beretinijem držao je čvrsto, sve do poslednjih poena taj-brejka trećeg seta. Zadrhtala mu je ruka dva puta u tom taj-brejku, upravo na dva servisa da pri vođstvu 5:4 dovrši meč.

Posledice tih promašaja bile su skupe, jer se Italijan, uz frenetičnu podršku većeg dela publike, vratio dvostrukom snagom, poništavajući dobrim delom silnu igračku i psihološku nadmoć Đokovića u prva tri seta. Iako je u trećem deveti igrač sveta osvojio samo tri poena u šest gemova na servis našeg asa, na kraju je odlučilo par poena u taj-brejku.

I na početku četvrtog seta, kada je deo stadiona ispražnjen zbog početka policijskog časa, mnogi navijači Beretinija su rizikovali kaznu, sve dok i igrači nisu bili zamoljeni da napuste teren, ne bi li gledaoci otišli. Bila je to neprijatna, retko viđena scena.

Da stvari budu gore, posle prekida i burnih protesta publike, Đoković je pao prilikom klizanja na šljaci i povredio ruku. O tome koliko mu je snage bilo potrebno da povrati unutrašnji mir i kontrolu na terenu, za konačnih: 6:3, 6:2, 6:7 (5:7), 7:5, govorio je gromoglasni urlik pobednika na kraju, kao da je u pitanju finale.

Još iscrpljen nepotrebnim komplikacijama u realizaciji, Đoković je opisivao doživljeno:

– Šta smo sve prošli na terenu: preokreti, publika, atmosfera … Nije mi bilo svejedno da igram u takvim uslovima, pošto je većina publike bila na njegovoj strani. Pritisak je rastao i rastao, a moj uzvik na kraju je bio oslobađanje od te nagomilane tenzije.

I danas valja očekivati veću podršku publike Rafaelu Nadalu, u pohodu na 14. parisku titulu. Meč jeste zakazan za 17.30 časova, ali pod uslovom da se dotle završi prvi polufinalni duel Stefanosa Cicipasa i Aleksandra Zvereva. Pošto grčki i nemački teniser počinju u 14.50, lako može da se desi da igraju više od tri sata.

Ove godine će, izuzetno, mlađi od dvojice finalista imati retku prednost da do finala nije mora da igra sa Nadalom ili Đokovićem, te da čeka jednog od njih, verovatno emotivno i fizički prilično istrošenog, u obračunu generacija.

(Politika.rs)