Kada vadimo krv iz prsta, uvijek nam bocnu četvrti prst, a za to pravilo postoji jasan razlog.
Laboratorijski testovi mogu da se urade i na venskoj i na kapilarnoj krvi. Od djetinjstva smo navikli da dajemo krv iz uboda prsta i smatramo ovo najprihvatljivijim metodom uzimanja analize. Ipak, kako medicina napreduje, danas se uzimanje venske krvi za analizu smatra korisnijim.
Trenutno je opšte prihvaćen zlatni standard vađenja krvi iz vene. Kada govorimo o krvi iz prsta, mislimo na kapilarnu krv. Kapilari su najmanji sudovi, čiji je prečnik jednak prečniku krvnih zrnaca, crvenih krvnih zrnaca. Provlačeći se kroz uske „hodnike“, crvena krvna zrnca su deformisana, ponekad polomljena, a sve to ne utiče najbolje na rezultat analize.
Ipak, kada vadimo krv iz prsta, uvijek nam bocnu četvrti prst. Da li ste se ikada zapitali zašto je to tako i zašto se krv ne uzima iz nekog drugog prsta? Palac i mali prst su čvršće povezani sa zglobom šake u poređenju sa ostalim prstima. To znači da bi se infekcija, koja počne na palcu ili malom prstu, brže širila prema gore, dužinom cijele ruke.
Zbog tog razloga, krv se obično uzima iz bilo kojeg prsta, osim iz palca i malog prsta. Ipak, četvrti prst obično ima manje receptora za bol u svojoj jagodici, tako da je ubod manje neprijatan. Takođe, ovaj prst se manje koristi u svakodnevnim aktivnostima, pa je koža na njemu tanja. Zbog toga, rane na četvrtom prstu obično brže zarastaju u poređenju sa ostalim prstima, piše Bright Side.
(MONDO)
