Kako će se završiti kriza u Crnoj Gori nakon usvajanja kontroverznog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i imovini vjerskih tzajednica? Milo Đukanović i mitropolit Amfilohije Radović će se, kao i mnogo puta do sada, nagoditi, a pravoslavna crkva u Crnoj Gori će postati autokefalna, ali unijatska – pod jurisdikcijom pape i Vatikana.
Ovakav rasplet predviđaju analitičari IFIMES, Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani.
– Nedavna posjeta premijera Crne Gore, Duška Markovića, Vatikanu najavila je dolazak pape Franje u Crnu Goru tokom 2020, a i Milo Đukanović se nekoliko puta susreo s papom – podsjećaju analitičari.
Oni ocjenjuju da “niko nije tako uspješno nadmudrio američko-evropsku administraciju kao Milo Đukanović u posljednjih deset godina” i da je ovo još jedan njegova akcija, s ciljem da se održi na vlasti.
Oni podsjećaju da je Zakon o slobodi vjeroispovijesti na dnevnom redu već pet godina, ali da je Đukanović odlučio da on bude usvojen tek nakon što Crna Gora uđe u NATO.
– Nakon brojnih optužbi za korupciju širokih razmjera, Đukanović je odlučio da, po oprobanom receptu, igra na kartu manipulacije nacionalizma i religije i tako izazove tenzije i sukobe, kako bi pokazao da je on jedini koji može da osigura mir i garantuje stabilnost u regionu – navodi se u analizi.
Usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti je, ocjenjuju u IFIMES, logičan nastavak dešavanja u Crnoj Gori, od osamostaljivanja ove države do ulaska u NATO. Đukanović sada manipuliše NATO i intelektualcima u regionu, izmišljajući opasnosti mogućeg prenošenja sukoba, skrivajući svoje prave namjere u vezi sa osamostaljenjem Crnogorske pravoslavne crkve. Izjava Vaseljenskog patrijarha Vartolomeja da neće priznati Crnogorsku pravoslavnu crkvu i da je Srpska pravoslavna crkva jedina kanonski priznata crkva u Crnoj Gori došla je Đukanoviću kao kec na desetku, jer sada može da ostvari drugi dio plana – približavanje Vatikanu.
– S druge strane, najveći dio Srpske pravoslavne crkve još misli da živi u vremenu Miloševića – navodi se u analizi.
Analitičari smatraju da će mitropolit Amfilohije i predsjednik Đukanović, koji su stari “ratni drugovi”, jer je Amfilohije, tvrde, podržavao Đukanovića u svim prelomnim momentima u novijoj istoriji, i sada pronaći kompromis, što sudskim poravnanjem i presudama što direktnom nagodbom.
Ipak, navode vrlo intrigantno poređenje sa zbivanjima iz 1945.
– SPC u Crnoj Gori na čelu s mitropolitom Amfilohijem Radovićem predstavlja nešto slično kao odmetnuta „srpska vlada u otadžbini“ nakon Drugog svjetskog rata, dok je Josip Broz Tito uspostavljao FNRJ, a kasnije SFRJ – navode analitičari.
Đukanoviću ovakva situacija odgovara, kako bi nakon brojnih korupcionaških afera ponovo zadobio naklonost Zapada, što mu je itekako bitno, jer je ova godina u Crnoj Gori izborna.
Đukanoviću nije uspjelo samo jedno: da predsjednika Srbije Aleksandra Vučića uvuče u konflikt za 29 država članica NATO, te da stvori sliku da je za napetu situaciju u Crnoj Gori odgovorna Srbija.
Analitičari IFIMES ocjenjuju da se Vučić odlično snašao i “odreagovao smireno i državnički”, ali da je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik “upao u zamku”.
Šta su unijati ili grkokatolici?
Ako se predviđanja IFIMES ostvare, ako se osamostali Crnogorska pravoslavna crkva i potom se “pounijati”, odnosno prikloni Vatikanu i prihvati papu kao vrhovni autoritet, šta će, Crnogorci hrišćani, ustvari biti: katolici ili pravoslavci? Najtačniji odgovor bi bio – ni jedno ni drugo, nego grkokatolici (unijati).
Naime, grkokatolici zadržavaju „istočni obred“, stari kalendar, pravilo da se sveštenici žene i da mogu nositi bradu, ikonostase u crkvama… Spolja, dakle, izgledaju kao pravoslavci, ali unijati ipak nisu dio pravoslavnog korpusa, jer sa pravoslavnima nakon prilaska papi više nemaju ni kanonsko ni liturgijsko zajedništvo.
Najviše grkokatolika ili unijata živi u Ukrajini.
Izvor: srpskainfo