Dok mnogi napuštaju selo, porodica Vukelić iz Pervana kod Banjaluke već godinama širi svoje imanje i razvija nesvakidašnji posao.
Pored ovaca i goveda, uzgajaju čak 70 magarica, a magareće mlijeko postalo je njihov prepoznatljiv proizvod. Kako su od dvije magarice stigli do jedne od većih farmi u ovom kraju i sa kakvim izazovima se suočavaju, u prilogu pripremljenom za emitovanje donosi Valerija Ilić.
Na proplancima majdanskih brda, dvadesetak kilometara od Banjaluke, nalazi se jedno od rijetkih imanja na kojem se uzgajaju magarice.
U Pervanu porodica Vukelić već godinama gradi svoju priču. Ovce, goveda, pa čak i 70 magarica dio su svakodnevnice ovog imanja. Od porodičnog domaćinstva napravili su ozbiljan posao te pokazali da se danas i te kako može živjeti od rada na selu.
Sve je počelo sa dvije magarice prije sedam godina. Kako priča domaćin Dragan Vukelić, njih je znatno lakše uzgajati nego druge domaće životinje.
„Držali smo dvije magarice dok smo nomadili sa ovcama. Igrom slučaja počeli smo proizvoditi magareće mlijeko i ovo je već sedma godina kako se bavimo ovim poslom. Imamo oko 70 grla, što mladih, što starih, a trenutno je 17-18 oždrijebljenih. Nije teško, lakše je nego sa ovcama. Ovce morate čuvati svaki dan, dok su magarice u pasturema čobanicama kako ih zovu a zimi ih hranimo u štali“, navodi Dragan Vukelić.
Magarice po prirodi daju male količine mlijeka, svega nekoliko decilitara dnevno, zbog čega je svaki litar izuzetno dragocjen. Zato i ne čudi što litar ovog mlijeka košta 70 konvertibilnih maraka.
„Mlijeko dobijamo tako što ujutru i uveče odvajamo pulad, ujutru muzemo, pa ih onda hranimo. Daju od dva do tri decilitra. Mlijeko zatim procijedimo, ostavimo u frižideru jedan dan, a potom zamrzavamo. Tako ga ljudi lakše nose u inostranstvo, jer transport i nije moguć ako nije zamrznuto“, objašnjava Vukelić.
Ovi vrijedni domaćini, pored magarica, na svom imanju uzgajaju ovce, goveda i pčele. Redovno se prijavljuju za podsticaje resornog ministarstva, što će učiniti i ubuduće kako bi unaprijedili proizvodnju i zaštitili se od uvoznog lobija.
„Imamo 320 ovaca, uključujući i jaganjce koje nismo prodali, zatim 40 grla goveda i 110 pčelinjih društava. Međutim, cijena je pala, niko ne kupuje niti traži niske su cijene i teladi i bikova. Sve nam to radi prekomjeran uvoz, niko ne štiti domaću proizvodnju, pa je stočarstvo zapalo u veliku krizu“, upozorava Vukelić.
Iako izazova ne nedostaje, u domaćinstvu Vukelić ne razmišljaju o odustajanju. Naprotiv, planiraju dalje širenje proizvodnje i razvoj imanja, uz apel da se daleko više ulaže u domaću poljoprivredu i stočarstvo.
(ATV)
