Priča o Marini Čepman, Britanki rođenoj u Kolumbiji, zvuči poput scenarija za holivudski film, a njena nevjerovatna drama u džungli već decenijama fascinira svjetsku javnost.
Nakon što je kao petogodišnja djevojčica oteta iz porodičnog doma 1954. godine, otimači su je ostavili duboko u kolumbijskoj džungli, gdje je, da bi preživjela, morala da nauči život među divljim životinjama, prenosi Stil.
O svom iskustvu i načinu na koji je uspela da sarađuje sa majmunima da bi opstala, Marina je kroz svoja svedočenja i knjigu prenijela potresne detalje:
„Jednog trenutka čučala sam na goloj zemlji, igrala se… Sljedećeg trenutka, vidjela sam bljesak crne ruke i bijele tkanine, koja mi je prekrivala lice. Dok sam se trzala od iznenađenja i užasa, osjetio se oštar miris hemikalije. Moja posljednja misao bila je jednostavna: umrijeću. Kada sam se probudila, bila sam u zadnjem dijelu kamiona sa drugom prestravljenom djecom.“
„Prvo mi je samo jedan majmun prišao i bocnuo me, a onda je došao još neki. Bio je to lijep osjetiti nešto u tom trenutku, samo sam zaboravila da zaplačem… Poslije nekog vremena su me prihvatili.“
Danas, u srednjim sedamdesetim godinama, Marina živi u Velikoj Britaniji sa porodicom, a svoju fascinantnu priču ovekovečila je u autobiografiji „Djevojka bez imena“ i kroz stručni dokumentarac National Geographic-a.
