Srpska pravoslavna crkva sutra obilježava Krstovdan.
U vjerskom kalendaru ovaj praznik obilježen je crvenim slovom i jedan je od praznika na kom se drži strogi post na vodi.
Obilježava se čak dva puta godišnje, 18. januara i 27. septembra, što govori o njegovoj jačini, a sve u znak sjećanja na pronalaženje krsta na kome je razapet Isus Hristos.
Naime, vizantijska carica Jelena, majka cara Konstantina, pošla je u Jerusalim sa velikim blagom da tamo traži časni Krst Gospodnji.
„Carica Jelena naredi da se idolski hram sruši, a zemlja i kamenje raskopaju i uklone. I kada se patrijarh Makarije pomoli Bogu na tom mjestu, razli se divan miris, i odmah se ukazaše prema istoku Grob Hristov i Golgota, i u blizini njihovoj nađoše zakopana tri krsta, a zatim i klince kojima je Gospod bio prikovan na krst. A dok oni bijehu u nedoumici, koji bi od tri nađena krsta bio Hristov, dogodi se da u to vrijeme naiđe pratnja sa mrtvacem koga su nosili da sahrane. Tada patrijarh Makarije naredi onima što nošahu mrtvaca da stanu, i kretovi biješe polagani redom na mrtvaca. I kada Krst Hristov bi položen, mrtvac tog časa vaskrse i, silom božanskog Krsta Gospodnjeg, ustade živ. Carica s radošću primivši časni Krst, pokloni mu se i cjeliva ga, takođe i sva carska svita njena. A neki, koji zbog tjeskobe, ne bijehu u stanju vidjeti i cjelivati sveti Krst, moliše da im se makar izdaleka pokaže časni Krst da ga vide. Tada patrijarh jerusalimski Makarije, stavši na uzvišici, podiže Krst pokazujući ga narodu. A narod vikaše: Gospode, pomiluj! Tako je počeo praznik Vozdviženja (= podizanja) časnog Krsta Gospodnjeg“, piše „Spc.rs“.
Kada se carica Jelena iz Jerusalima vratila u Vizantiju, car Konstantin je načino tri velika krsta, „prema broju javljenih mu u ratovima: prvo u Rimu, kada potopi Maksencija; drugo u Vizantiji, kada je zauze; treće, kada pobijedi Skite na rijeci Dunavu“.
Ovog dana u hramovima se obavlja i čin vodoosvećenja, a svi vjernici koji su u prilici, dan počinju odlaskom u crkvu i Svetom liturgijom.
Porodica se na ovaj dan okuplja oko posne trpeze. Otuda i izreka: “Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti”. Kako se smatra da na ovaj praznik treba jesti grožđe, često se poslije ručka zasladi kolačem od grožđa.
Vjeruje se da djeca koja su rođena na ovaj dan na svojim nejakim plećima nose sijenku Časnog krsta i da su zbog toga pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.
(Agencije)
