Vest da su Gaspromnjeft i mađarski MOL postigli dogovor o prodaji Naftne industrije Srbije (NIS) snažno je odjeknula u hrvatskoj javnosti. Gotovo svi relevantni hrvatski mediji preneli su informaciju, često sa akcentom da Mađari preuzimaju NIS od Rusa, iako je jasno naglašeno da ključnu reč u ovom procesu imaju Sjedinjene Američke Države, odnosno američka Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC), koja treba da odobri transakciju. Kako je potvrdila i ministarka rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović, bez američkog „zelenog svetla“ dogovor ne može biti realizovan.
Postavlja se pitanje: zašto je ova vest toliko značajna za Hrvatsku i njenu ekonomsku i energetsku javnost?
Energetska mapa regiona se menja
Pre svega, NIS je jedan od ključnih energetskih stubova zapadnog Balkana, sa rafinerijom u Pančevu, razvijenom maloprodajnom mrežom i značajnim učešćem na tržištima Srbije, Bosne i Hercegovine, Rumunije i Bugarske. Promena vlasničke strukture u takvoj kompaniji znači promenu odnosa snaga u regionalnom energetskom sektoru, što direktno zanima Hrvatsku kao susednu zemlju i članicu EU.
Ukoliko bi MOL preuzeo većinsku kontrolu nad NIS-om, mađarska kompanija bi se pozicionirala kao najmoćniji regionalni igrač u sektoru nafte i derivata, čime bi dodatno ojačala svoju pregovaračku moć u odnosu na konkurente, uključujući i hrvatsku INA-u.
Hrvatska perspektiva: senka iskustva sa INA-MOL
Za hrvatsku javnost, ime MOL nosi snažno simbolično značenje. Dugogodišnji i kontroverzni odnos između MOL-a i INA-e, uključujući sporove oko upravljačkih prava i arbitraže, ostavio je dubok trag u hrvatskom političkom i ekonomskom prostoru.
U tom kontekstu, mogućnost da MOL proširi svoj uticaj i na srpsku naftnu kompaniju doživljava se kao geostrateško jačanje Mađarske u energetici, ali i kao potencijalna pretnja regionalnoj ravnoteži. Hrvatski mediji zato pažljivo prate svaki signal koji ukazuje na širenje MOL-ove mreže u jugoistočnoj Evropi.
Geopolitika i američki faktor
Dodatni razlog za interesovanje Hrvatske jeste geopolitička dimenzija posla. Izlazak ruskog kapitala iz NIS-a uklapa se u širi okvir smanjivanja ruskog energetskog prisustva u Evropi, što je prioritet i Brisela i Vašingtona.
Za Hrvatsku, koja je snažno pozicionirana kao saveznik SAD i zagovornik energetske diversifikacije, ovaj dogovor može značiti stabilnije regionalno tržište, ali i jačanje aktera koji su bliži zapadnim političkim i ekonomskim strukturama. Međutim, činjenica da odluku mora da potvrdi OFAC pokazuje da se ne radi samo o komercijalnom, već i o visoko političkom aranžmanu.
Tržište, logistika i konkurencija
Hrvatski interes nije samo politički. Tržište derivata u regionu je međusobno povezano, a svaki veći pomak u Srbiji reflektuje se i na Hrvatsku – kroz cene goriva, logističke tokove i snabdevanje.
Ako MOL, već snažno prisutan u Hrvatskoj preko INA-e, dobije kontrolu i nad NIS-om, mogao bi da optimizuje lance snabdevanja, usklađuje rafinerijsku proizvodnju i utiče na cene i konkurenciju u regionu. To je tema od neposrednog interesa za hrvatske potrošače, ali i za domaću energetsku industriju.
Zašto je ovo „njihova“ vest
Iako se radi o kompaniji sa sedištem u Srbiji, NIS je regionalni igrač, a njegov eventualni prelazak iz ruskih u mađarske ruke ima šire posledice od nacionalnih granica. Hrvatski mediji zato ovu vest ne posmatraju kao „tuđu“, već kao signal da se energetska i politička mapa regiona menja.
U tom smislu, intenzivno interesovanje hrvatske javnosti nije iznenađenje, jer dogovor o NIS-u ne govori samo o Srbiji, Rusiji i Mađarskoj, već i o budućoj ravnoteži moći u energetici jugoistočne Evrope, u kojoj Hrvatska ima direktan i dugoročan interes.
(Telegraf Biznis)
