SDS i PDP kao opozicija u Republici Srpskoj uvijek su spremni da se odazovu svakom pozivu političkog Sarajeva, bez obzira na to da li je poziv muslimanske SDA, nazovi građanske trojke – SDP-a, Naše stranke i NIP-a, a posebno su počastvovani kada ih pozovu stranci.
Tako su nedavno učestvovali na zasjedanju krnjeg upravnog odbora nepostojećeg PIK-a kojem je predsjedavao lažni visoki predstavnik Kristijan Šmit. Uz njih se šlepa i Nebojša Vukanović, jer u tome vidi jedinu šansu da postane „državni ministar“ na prijedlog Bošnjaka.
Kao dvodecenijski izborni gubitnici u Republici Srpskoj, SDS i PDP godinama svoju jedinu šansu za pentranje na vlast bez izborne podrške u Srpskoj, vide jedino u saradnji sa političkim Sarajevom i bošnjačkim strankama. Za Sarajevo su uvijek bili spremni sprečavati i ometati zasjedanja Narodne skupštine Republike Srpske, ne odazivati se na važne sastanke o zaštiti dejtonske pozicije Republike Srpske, odbacivati pozive predsjednika Republike, Narodne skupštine i Vlade Republike Srpske. Oni su svojevrsna kolona koju političko Sarajevo, ali i stranci koriste za slabljenje Republike i sprečavanje povrata njenih dejtonskih nadležnosti otetih kršenjem Dejtonskog sporazuma. Zato im se zahvaljuje Sabina Ćudić, predsjednik Glavnog odbora i poslanik bošnjačke Naše stranke: „Opozicija iz Republike Srpske više poštuje BiH. BiH bi danas bila u daleko težoj poziciji da su poruke iz Banjaluke identične.“ Cilj bošnjačkih stranaka i stranaca je da u Srpskoj nema političkog jedinstva kada su u pitanju najvažnija pitanja od nacionalnog i entitetskog interesa. Predsjednici SDS-a i PDP-a Mirko Šarović i Branislav Borenović, kao počasni gosti na kongresima SDA javno su se hvalili dugogodišnjom saradnjom sa strankom Alije Izetbegovića. Zahvaljujući Bakiru Izetbegoviću i bošnjačkim glasovima, 2014. je izabran Mladen Ivanić za „srpskog“ člana Predsjedništva BiH, po istom principu kao što Bošnjaci četiri puta biraju Željka Komšića za „hrvatskog“ člana. Voljom političkog Sarajeva, Mirko Šarović i Dragan Mektić iz SDS-a i Igor Crnadak iz PDP-a, kao izborni gubitnici, dobili su ministarska mjesta u Savjetu ministara. Otužno djeluje kada trojka iz Srpske – SDS, PDP i ZAPIR Nebojše Vukanovića već dvije godine idu na sastanke i poklonjenje sarajevskoj gubitničkoj trojci – SDP-u, NIP-u i Našoj stranci. Ne zaobilaze ni HDZ, jer bez glasova njegovih poslanika ne mogu se dočepati vlasti. Ne zaboravljaju podsjetiti ni SDA da su im zajedno mrski Dodik i njegovi. Ali im ne ide, pa ne ide.
Čast i bruka žive dovijeka, veli Njegoš, pa će obrukana opozicija iz Republike Srpske ostati zapisana kao saradnik Kristijana Šmita, Majkla Marfija i narko-koprcanta iz „Skaj“ aplikacije. Nije problem koalirati sa strankama iz FBiH, ako je to na ravnopravnim osnovama. Problem za Srpsku nastaje kada SDS i PDP kao izborni gubitnici dobiju djelić vlasti na nivou BiH po milosti bošnjačkih stranaka, postajući njihov privjesak i oružje protiv interesa Republike Srpske. Zato ih na izborima već dvadeset godina voljom birača u Srpskoj pobjeđuje Milorad Dodik i SNSD sa svojim koalicionim partnerima.
Sparene trojke rodile šestorku
Obje političke trojke – bošnjačka i srpska, već sada imaju oročene poraze na opštim izborima iduće godine. Zato su tako tragično i grčevito zajedno, držeći jedni druge za gušu. Još se ne vidi, ali će i to biti kada krenu u međusobno optuživanje, svako protiv svakog, jer nikako ne mogu sklepati vlast na 15 mjeseci, do kraja ovog mandata. Dvije trojke izgubile su i opšte izbore 2022. godine, a dodatno potvrdile katastrofalnim rezultatima na lokalnim izborima prošle godine. Zato su u strahu od idućih opštih izbora 2026. godine, kada će bošnjačku trojku oduvati SDA, a SDS, PDP i ZAPIR kao nazovisrpsku trojku, precrtaće SNSD sa svojim koalicionim partnerima. Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, je skoro govorio o ljubavi koja se razvila među trojkašima, rekavši da su saradnju započeli njihovi poslanici u Parlamentarnoj skupštini, što svemu daje „posebnu draž“. Ta draž je uparila Draška Stanivukovića, predsjednika PDP-a i Edina Fortu, predsjednika Naše stranke, bukače – Malog Dinu Konakovića, predsjednika Naroda i pravde i Nebojšu Vukanovića, predsjednika Liste za pravdu i red. Konaković ne sakrivajući ironiju, da ne kažem nešto drugo, kaže: „Sve više cijenim iskrenost i emociju Vukanovića, pa čak i ako nije za to vrijeme i mjesto. On je interesantan i drugačiji političar.“ Treći par su Milan Miličević, predsjednik SDS-a i Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, kao dvije najveće stranke u trojkaškom bosanskom loncu. Pri tome će njih dvojica biti i grobari nekada važnih i velikih političkih stranaka srozanih do neprepoznatljivosti u odnosu na osnivačke ciljeve. Ta papazjanija koju čine rukovodstva šestorke, izgubila je najvažniji oslonac – američku ambasadu. Otkako tamo nema ambasadora Majkla Marfija, ambasada se pravi mrtva. Ako se i pojave na nekom sastanku u Sarajevu, ni riječ da prozbore, računajući na onu narodnu izreku – „svaka je zlatna koja ostane“. Kako god se sve to okonča, ostaće da su dvije trojke – duplo golo.
Bezruka i bezumna koalicija
Trojkaši se pozivaju na matematiku pa „bošnjački ministar bezbjednosti“ veli da imaju „19 ruka u Predstavničkom domu i još osam ruka u Domu naroda“, što ih čini većinom, ali eto sreću im kvari Ustav BiH koji ne poznaje „ministrovu“ matematiku. Ispada da im je račun više za keca negoli za mršave trojke. Optužuju HDZ iako zavise od njegovih „ruka“ da bi skrpili većinu u Predstavničkom domu. Sve to gleda SDA i samo pripomaže u još većem haosu. Zato su svi zajedno izglasali bošnjački zakon suprotan članu 5.4. Ustava BiH, po kojem bi trojkaši mogli predlagati i birati ministre u Savjetu ministara. I to im je malo, pa žele iz odlučivanja izbaciti i Dom naroda kojim ne mogu komandovati, jer su tamo SNSD i HDZ na braniku prava. Srpski trojkaši, nervozni i unezvjereni, počinju se klati međusobno, pa im je jedan dan predsjednik SDS-a Milan Miličević heroj i svetac „slova ljubve“ stranačke „jefimije“, a drugi dan ga ocrnjuju i krive za propadanje na izborima. Nije bolje ni u PDP-u, jer je Stanivuković nesiguran zbog šaptača sa više strana. Zato bi stranci u obje opozicione stranke radije vidjeli svoje izabranike – Marinka Božovića i Igora Crnatka. Dok Crnatka ništa ne može omesti u napadima na srpsku vlast, dotle Božović još šegrtuje napadajući svakodnevno Dodika, glumatajući drčnost. Iako se pravi mreža u SDS-u za izbor Božovića, nema garancije da će proći na unutarstranačkim izborima. Miličević neće opstati pa se nada makar kandidaturi za neku pojedinačnu funkciju na sljedećim izborima. Da sramotnim porazom zapečati karijeru.
Samoodbrana Republike Srpske
Mnogobrojni su dugogodišnji pokušaji i pozivi Republike Srpske da se postojeća antidejtonska struktura BiH nastala oduzimanjem nadležnosti Republici Srpskoj, vrati na dejtonske postavke. Bošnjačka strana ne pristaje na vraćanje na dejtonsku ustavnu strukturu BiH, smatrajući trajnim sve ono što su dobili nezakonitim djelovanjem visokih predstavnika raznim nametanjima, podvalama i prijetnjama srpskoj strani, zatim odlukama Ustavnog suda BiH bez pozivanja na ustavnu odredbu koje i nema, preglasavanjem srpskih, a ponekad i hrvatskih sudija.
Zato je Republika Srpska odlučila da krene u zaštitu Dejtonskog sporazuma i Ustava BiH. Narodna skupština Republike Srpske po svojoj nadležnosti iz Ustava Republike Srpske, ali i Ustava BiH, počela je donositi zakone, između ostalog iz oblasti pravosuđa, koje je po Ustavu BiH isključiva nadležnost entiteta. Kada na internetu tražite podatke o pravosuđu Republike Srpske, pretraživač vas odvede na sajt „pravosuđe.ba“ pod nazivom „Portal pravosuđa Bosne i Hercegovine“, iako u Ustavu BiH ne postoji nijedna odredba o „pravosuđu Bosne i Hercegovine“. Pod tom jedinstvenom be-ha kapom su navedeni svi sudovi i tužilaštva u BiH, pa i Vrhovni sud Republike Srpske i Republičko javno tužilaštvo Republike Srpske. Ovo zbog toga što su svi sarajevski portali prije nekoliko dana slavodobitno objavili kako je pravosuđe Republike Srpske „otkazalo poslušnost Dodiku“, zato što je Vrhovni sud Republike Srpske izabrao svog sudiju Obrena Bužanina za novog člana vanustavnog „Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH“, a Republičko javno tužilaštvo produžilo mandat tužiocu Snježani Petković u tom sarajevskom VSTS-u. Kažu da je Bužanin nekim kolegama rekao da će on u Sarajevo u VSTS BiH, a njih neka biraju u neki VSTS Republike Srpske. Sve ovo u vrijeme kada je na snazi Zakon o neprimjenjivanju i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH, koji je Narodna skupština Republike Srpske donijela 27. februara 2025. godine koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 19/25 i koji je stupio na snagu 6. marta 2025. godine. Ovim Zakonom propisano je neprimjenjivanje i neizvršavanje zakona i zabrana djelovanja vanustavnih institucija BiH na teritoriji Republike Srpske i to: Zakona o Sudu Bosne i Hercegovine, Zakona o Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu Bosne i Hercegovine i Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu. Istim zakonom zabranjuje se rad i postupanje navedenih vanustavnih institucija BiH na teritoriji Republike Srpske. Takođe je propisano da su nadležne institucije i organi Republike Srpske obavezni preduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja sprovođenja ovog zakona. Lica koja su dužna da postupaju po odredbama ovog zakona izuzimaju se od krivične odgovornosti propisane krivičnim zakonodavstvom BiH i krivičnim zakonodavstvom Republike Srpske za krivična djela u vezi sa izvršenjem ovog zakona, a nadležne institucije i organi Republike Srpske obezbijediće im i pružiti svu neophodnu zaštitu u vezi sa primjenom ovog zakona. Istoga dana Narodna skupština Republike Srpske donijela je Zakon o dopuni Krivičnog zakonika Republike Srpske kojim je utvrđeno krivično djelo „Nepoštovanje ili neizvršavanje odluka institucija ili organa Republike Srpske“. Dopunjeni član glasi: „Službeno ili odgovorno lice u instituciji Republike Srpske ili jedinici lokalne samouprave ili bilo kojem organu jedinice lokalne samouprave, kao i službeno ili odgovorno lice iz Republike Srpske koje obavlja dužnost u institucijama Bosne i Hercegovine, koje ne primijeni, ne sprovede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje odluku institucija ili organa Republike Srpske ili koje spriječi, odnosno na drugi način omete primjenu, sprovođenje ili izvršenje takve odluke, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Za ovo krivično djelo izriče se mjera bezbjednosti zabrana vršenja poziva, djelatnosti ili dužnosti.“ Nažalost, najviši pravosudni organi Republike Srpske spremni su služiti političkom Sarajevu. Imenovanjem članova VSTS BiH, Vrhovni sud Republike Srpske i Republičko javno tužilaštvo, prekršili su Krivični zakonik Republike Srpske, pa odgovorna lica u navedenim organima podliježu krivičnoj odgovornosti i zabrani vršenja dužnosti. Kao i opozicija i ovi organi su za Sarajevo spremni kršiti zakone Republike Srpske, umjesto da štite ustavnost i zakonitost Republike Srpske poštujući odluke njenih organa, prije svega Narodne skupštine kao ustavom ovlašćenog zakonodavca.
Pravosudni zakoni Republike Srpske su jasni: „Sudovi štite prava i slobode zajamčene ustavima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i zakonom, te obezbjeđuju ustavnost i zakonitost“, dok „tužilaštva vrše svoju funkciju na osnovu Ustava i zakona. U okviru svojih nadležnosti, tužilaštva štite ostvarivanje ljudskih prava i slobode svih, zagarantovanih Ustavom i zakonom, i obezbjeđuju ustavnost i zakonitost“.
Saučesnici
Postavlja se pitanje u čijem interesu svojim drastičnim nečinjenjem Tužilaštvo Republike Srpske, ruši ustavnost, zakonitost i ustavni poredak Republike Srpske. Nečinjenje zbog nezaustavljanja političkog progona najviših funkcionera Republike Srpske – predsjednika Republike, Narodne skupštine i Vlade. Zašto nadležno Tužilaštvo Republike Srpske iako mu je zakonska dužnost da štiti ustavnost i zakonitost, nije pokrenulo nikakav postupak zbog rušenja ustavnosti Republike Srpske, a time i BiH, protiv evidentnih počinilaca iz vanustavnog „tužilaštva i suda BiH“. Tužioca Nedima Ćosića koji je podnio optužnicu protiv predsjednika Republike Milorada Dodika zato što je postupao po Ustavu Republike Srpske, sudije Jasminke Ćosić Dedović koja je potvrdila tu optužnicu i sudija Mirsada Strike i konačno Sene Uzunović (pomoćnika komandanta muslimanske ratne brigade) koja je vodila postupak i osudila predsjednika Republike Srpske na godinu dana zatvora i zabranu političkog djelovanja na period od šest godina. Zašto Republičko tužilaštvo nije pokrenulo postupak protiv tročlanog apelacionog vijeća „suda BiH“ koje nastavlja politički progon predsjednika Republike po odluci Kristijana Šmita i koje će potvrditi presudu Sene Uzunović ili je čak pooštriti. Za razliku od muslimanskih tužilaca i sudija u prvostepenom postupku koji su ko bajagi objektivno i nasumice izabrani elektronskim sistemom CMC, sada su malo prošarali, pa su sudije Hilmo Vučinić (sudija muslimanskog ratnog vojnog suda), Amela Huskić i Vesna Jesenković određene tek na dan ročišta umjesto Siniše Gluhajića koji se sklonio na bolovanje.
Vrhovni sud Republike Srpske i Republičko javno tužilaštvo Republike Srpske primjenjuju zakone o nametnutim vanustavnim institucijama BiH, a ne zakone Republike Srpske, pa „nadležne institucije i organi Republike Srpske su obavezni preduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti radi obezbjeđenja sprovođenja zakona“. To podrazumijeva da im ukinu finansiranje i pokrenu postupak njihovog ukidanja, kao i krivični postupak protiv odgovornih lica zbog kršenja Ustava i zakona Republike Srpske. Istovremeno, u skladu sa Ustavom Republike Srpske i Ustavom BiH, treba pristupiti donošenju novog zakona o pravosuđu Republike Srpske.
(Glas Srpske)
