Atmosfera planete Zemlje je sloj gasova koji je okružuju i koji zadržava Zemljina gravitacija.
Sadrži oko četiri petine azota i jednu petinu kiseonika, dok su količine ostalih gasova neznatne ili u tragovima. Atmosfera štiti život na Zemlji apsorbirajući ultraljubičasto Sunčevo zračenje i smanjujući temperaturne ekstreme između dana i noći.
Negdje prije 3,5 milijardi godina površina se dovoljno ohladila da se oblikuje zemljina kora koja se još sastojala od brojnih vulkana koji su ispuštali paru, ugljen-dioksid i amonijak. To je dovelo do stvaranja „druge atmosfere“ koja je u početku bila sastavljena od ugljen-dioksida i vodene pare uz nešto azota, ali skoro bez kiseonika.
Ta je druga atmosfera imala skoro 100 puta više gasa od trenutne atmosfere. Uopšte, vjeruje se da je efekat staklene bašte, uzrokovan visokim nivoima ugljen-dioksida, čuvao Zemlju od smrzavanja. Atmosfera ne završava naglo. Ona polagano postaje rjeđa i postepeno nestaje u svemiru. Ne postoji konačna granica između atmosfere i spoljašnjeg svemira.
Tri četvrtine mase atmosfere nalazi se unutar 11 km od površine planete. U SAD-u se osoba koja putuje iznad visine od 80 km naziva astronautom i na ovoj visini lete svi sateliti kao i međunarodna svemirska stanica. Atmosferski sloj gasova pružaju se do visine od oko 800 km. Održava se tu privlačenjem Zemljine sile teže ili gravitacije. Veći dio se pruža do visine od 16 km od Zemljine površine, iznad tog nivoa količina gasa polako opada s visinom dok ga ne ostane vrlo malo.
Tu počinje takozvani vanjski ili svemirski prostor. Često kao granicu atmosfere i svemira uzima se Karmanova linija na udaljenosti od 100 km od površine.
(G.S.)