BANjALUKA – Republička vlast ne odustaje od inicijative da se obrati Stalnom arbitražnom sudu u Hagu s ciljem razrješenja svojevrsnog domaćeg Gordijevog čvora, a iako još nema odgovora BiH, koja je etiketirana kao druga strana u sporu, niti rokova za buduće korake, upućeni tvrde da je već prvi povučeni potez zapravo razotkrio još jedan pogled na to kako je ova zemlja zamišljena i definisana prema Dejtonskom sporazumu.
BiH je, naime, označena kao strana jer su njeni organi jednostrano mijenjali Aneks četiri u vezi sa Aneksom deset Dejtonskog sporazuma, a ideja da se Republika Srpska prvi put obrati arbitražnom sudu u Hagu je odjeknula u jeku najveće političke krize od potpisivanja Dejtona.
Prvi korak napravljen je polovinom marta ove godine u Narodnoj skupštini, gdje je većinom glasova, na prijedlog predsjednika republičkog parlamenta, usvojen zaključak kojim je zatraženo arbitražno rješavanje spora između Srpske i BiH, u svojstvu strana ugovornica u Aneksu četiri Dejtona, koji je Ustav BiH, te Aneksa deset koji se tiče mandata i ovlašćenja visokog predstavnika.
Srpska, naime, ne priznaje Kristijana Šmita za visokog predstavnika od kada je u julu 2021. godine zamijenio u toj fotelji Valentina Incka jer nije imenovan u skladu sa procedurama u Savjetu bezbjednosti UN.
Jedan od ključnih argumenata, a koji je naveden i u zaključku Skupštine, je zapravo odluka Ustavnog suda BiH iz 2023. po apelacijama u vezi sa amandmanima na Ustav FBiH i izmjena Izbornog zakona BiH kojim su, piše, priznali visokog predstavnika kao zakonodavca, upozoravajući da tu ulogu, prema Dejtonu i Ustavu, imaju samo parlamenti.
Još tada je naglašeno da će se izostanak pisanog odgovora BiH u roku od 30 dana smatrati pristankom na predloženu arbitražu, a njeno eksplicitno odbijanje preuzimanjem odgovornosti za kršenje aneksa, uz opasku da to ne ograničava Srpsku da samostalno ili u dogovoru sa nekim stranama pokrene odgovarajući spor.
Dragan Dakić, pravni savjetnik predsjednika Narodne skupštine koji je i profesor međunarodnog prava, potvrdio je za „Glas“ da još nema odgovora BiH na poziv Srpske te da je očigledno da druga strana „i to ona koja krši Dejton“ ne pokazuje spremnost za rješavanje krize.
– Imamo samo ćutanje od strane BiH, dok Srpska pokazuje spremnost da i pred stranim autoritetom iznese svoje argumente – kazao je Dakić.
U BiH je, podvukao je, na sceni spor pravne prirode, nikako bezbjednosne, jer je, podsjetio je, sve zakomlikovano usljed jednostranih izmjena Dejtonskog sporazuma od strane Ustavnog suda BiH koji je proglasio Šmita organom BiH, a koji je donošenjem zakona i mijenjanjem Ustava narušio Dejton.
Ističući da nema konkretnih rokova za dalje korake koji bi trebalo da strane približi Stalnom arbitražnom sudu, navodi da je potrebno da BiH pokaže hrabrost kako bi se došlo do spora, a u konačnici i do rješenja.
– Ono što predlažemo nije političko rješenje, već strogo pravno jer mi ovo vidimo kao pravni spor, a nikako kao bezbjednosno izazovnu situaciju – podvukao je Dakić.
Uprkos ćutanju nadležnih institucija BiH, i sama inicijativa je, dodaje, pokazala kako je sve trebalo da zapravo funkcioniše od početka. U fokusu je, kako kaže, Aneks pet Dejtonskog mirovnog sporazuma u kojem je ugovoren način rješavanja sporova između entiteta, ali ne i između entiteta i centralnih vlasti.
Odgovor na pitanje kako je došlo „do tog propusta“ je, navodi, jasan.
– BiH u Dejtonu nije zamišljena ni ugovorena kao subjekt koji ima toliko široka unutrašnja ovlašćenja kakva su nastala nakon Dejtona i 30 godina njegove implementacije, a posebno izmjena od strane visokih predstavnika i Ustavnog suda. Zato se nije moglo ni zamisliti da je moguće da dođe do pravnog spora između centralnih organa i entitetskih instanci jer se prosto nisu bavili istim pitanjima. BiH je u Dejtonu zamišljena kao subjekt spoljašnjeg prava putem kojeg entiteti sarađuju sa drugim državama, a unutrašnji poslovi su bili projektovani i zamišljeni kao isključivo nadležnosti entiteta. Zaista u tim konstelacijama nije bilo moguće da dođe do preklapanja nadležnosti i spornog pravnog pitanja. Zato u tekstu sporazuma izostaje odredba kako će se rješavati sporovi entiteta i centralnih organa. Međutim, činjenica da to izostaje ipak ne isključuje primjenjivost drugih izvora međunarodnog prava – rekao je Dakić.
Stalni arbitražni sud je međunarodna organizacija sa sjedištem u Palati mira u Hagu, u Holandiji. On nije sud u tradicionalnom smislu, ali pruža usluge arbitražnog suda za rješavanje sporova iz međunarodnih sporazuma između država članica, međunarodnih organizacija ili privatnih stranaka. Organizacija nije agencija UN, ali je službeni posmatrač i ujedno i najstarija institucija za međunarodno rješavanje sporova.
Zakoni
Srpska je u zaključku pojasnila i neke od koraka koje je preduzela do sada. U dijelu koji se odnosi na, kako piše, remedijalna sredstva je navedena privremena djelimična suspenzija Aneksa četiri, uz opasku da je u skladu sa odredbama Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora usvojila i Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH sve dok Parlamentarna skupština BiH ne donese zakon o Ustavnom sudu. Privremeno je suspendovan i Aneks deset jer je usvojen Zakon o izmjeni zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske kojima su odluke visokog predstavnika skinute sa spiska akata koji se objavljuju u „Službenom glasniku“.
(Glas Srpske/V.K.S.)
