Gotovo svaki vozač bar jednom je instinktivno stišao muziku dok se parkirao na tijesnom mjestu, prolazio kroz nepreglednu ulicu ili pokušavao da pronađe pravi izlaz.
Iako na prvi pogled djeluje nelogično da tiši radio može da pomogne da bolje vidimo, iza ove navike krije se sasvim razumljivo objašnjenje.
Ne radi se o tome da zvuk direktno utiče na vid, već o načinu na koji mozak raspoređuje pažnju. Kada se nađemo u zahtjevnoj situaciji, automatski pokušavamo da uklonimo sve što nam u tom trenutku nije neophodno.
Tokom uobičajene vožnje muzika uglavnom ne predstavlja smetnju. Vozač dobro poznaje put, pokreti su rutinski, a mozak ne mora intenzivno da obrađuje svaki detalj iz okruženja.
Situacija se mijenja kada treba procijeniti razmak između automobila, pratiti retrovizore, kontrolisati brzinu i istovremeno paziti na pješake ili prepreke. Tada i muzika koja svira u pozadini postaje još jedan izvor informacija koji mozak mora da obradi.
Posebno zahtjevne mogu biti pjesme sa tekstom, jer mozak nesvjesno prati riječi, ritam i melodiju čak i kada mislimo da ih ne slušamo pažljivo.
Popularna šala da vozači stišavaju radio kako bi bolje vidjeli zapravo opisuje pravi mehanizam pažnje.
Kada smanjimo broj zvučnih nadražaja, mozak može više kapaciteta da usmjeri na vizuelne i prostorne informacije. Vid tada ne postaje fizički oštriji, ali lakše primjećujemo detalje i procjenjujemo udaljenost, položaj vozila i prostor koji nam je na raspolaganju.
Drugim riječima, stišavanje radija ne poboljšava oči, već olakšava koncentraciju.
Ljudi često vjeruju da uspješno rade više stvari istovremeno, ali se mozak uglavnom veoma brzo prebacuje sa jednog zadatka na drugi. Svaka promjena fokusa zahtijeva određeni napor i može da uspori reakciju.
Ako vozač istovremeno sluša glasan razgovor, pokušava da razumije tekst pjesme i precizno manevriše automobilom, pažnja se dijeli između nekoliko zadataka. U jednostavnim situacijama to možda neće predstavljati problem, ali pri parkiranju na uskom mjestu može povećati vjerovatnoću greške.
Zbog toga vozači često nesvjesno utišaju radio, prekinu razgovor ili zamole saputnike da sačekaju dok ne završe manevar.
Neki ljudi radio stišavaju gotovo automatski, dok drugi mogu da se koncentrišu i uz glasnu muziku. Razlike zavise od navika, iskustva, umora i sposobnosti pojedinca da ignoriše sporedne nadražaje.
Ipak, osnovni princip je isti: kada zadatak postane zahtjevniji, mozak pokušava da smanji količinu informacija koje mora istovremeno da obradi, prenosi Kurir.
