REJKJAVIK – Farmer Jomundur Olafson pozvao je jednog dilera automobila na Islandu da bi provjerio svoje vozilo
Naime Olafson je bio radoznao da sazna šta će njegova Škoda Oktavia prve generacije, sa benzinskim motorom od 2.0 litra, prikazati na instrument tabli kada pređe milion kilometara.
Diler nije znao odgovor, jer se nikada nije susreo ni sa čim sličnim, pa su zajedno pogledali.
Jomundur je proveo nebrojene sate za volanom svoje Oktavije, najčešće putujući od kuće do svoje farme ovaca u Borgarfjordu, ali i na dužim vožnjama širom ostrva.
„Bio sam u mnogim djelovima Islanda i imam lijepe uspomene sa tih putovanja. Moje najduže putovanje Octavijom bilo je oko hiljadu kilometara kada sam posjetio Vestfird (Zapadne fjordove). Svakako preporučujem da svratite kod vodopada Dinjiandi“, kaže on.
Počeo je da vozi Oktaviju 2007. godine, iako je automobil od 2003. koristila njegova supruga.
„To mi je bila prva Škoda. Prije toga sam imao više automobila, ali nijedan nije imao tako niske troškove održavanja i toliku pouzdanost. Kasnije sam počeo da koristim Oktaviju kao radno vozilo – i tek tada sam shvatio kakva je to nevjerovatna mašina“, prisjeća se islandski farmer.
Automobil je zahtijevao samo redovno održavanje, a tehnički problemi su bili rijetki.
„Ne nailazi se često na ovakvu pouzdanost. Octavia je jednostavno išla, bez obzira na sve“, kaže Jomundur. Iako je snažno inženjerstvo svakako dio formule, jednako je važan i redovan servis da bi se dostigla tolika kilometraža.
„Rutinsko održavanje je ključno. Morate da pazite na stvari kao što su amortizeri, kočnice i drugo. Stil vožnje je takođe bitan – ja sam uvijek pazio da ne vozim preko 3.000 obrtaja. Takođe sam koristio samo kvalitetno ulje i mijenjao ga otprilike na svakih 30.000 kilometara“, objašnjava Jomundur.
Uprkos onome što može zvučati kao nježno ophođenje, Octavia je morala da izdrži surovu islandsku klimu i svakodnevne zahtjeve posla. Jomundur je vozio po svim vremenskim uslovima, prelazio makadamske puteve, pa čak i prevozio ovce s vremena na vrijeme.
Ipak, nevjerovatno je da automobil i dalje ima originalan motor, mjenjač, pa čak i kvačilo. Po Jomundurovim riječima, ključ dugovječnosti je poštovanje prema mašini i reagovanje na sitne kvarove prije nego što postanu veliki.
A šta se dogodilo nakon što je automobil prešao milion kilometara? Na instrument tabli pojavilo se šest ponosnih devetki u nizu – brojčanik jednostavno nije bio napravljen da pokaže sedmocifrene brojeve.
Jomundur je na kraju ipak zamijenio automobil, ostao vjeran i brendu i modelu, pa sada vozi novu Oktaviju, a stara bi mogla lako da završi u muzeju nakon takve službe.
Za sada, koristiće se u jednoj srednjoj školi u glavnom gradu Rejkjaviku, gdje će služiti za proučavanje mehanike u okviru programa za automobilsko inženjerstvo, prenosi B92.
