Manastir Ostrog, posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom, jedan je od najpoznatijih i najposećenijih u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi. Sam manastir je u stijeni, a put do njega predstavlja malo hodočašće. Do manastira Ostrog mnogi vjernici se penju bosi kamenim stepenicama kroz šumu u znak poštovanja svetitelju, a kada stignu, iz manastira se vidi predivno prostranstvo spajanja brda i neba, a sam pogled daje nevjerovatan osjećaj.
Jedno od glavnih pravila kada se posećuje svetinja jeste da svaki vernik treba da pristupa čistog srca u molitvi, u nadi i vjeri u moć Svetog Vasilija Ostroškog. U manastiru se ljudi mole za zdravlje, svoje bližnje, porodicu, a posjećuju ga i pripadnici drugih vjera.
Jedno od glavnih pravila kada se posjećuje svetinja jeste da svaki vjernik treba da pristupa čistog srca u molitvi, u nadi i vjeri u moć Svetog Vasilija Ostroškog. U manastiru se ljudi mole za zdravlje, svoje bližnje, porodicu.
Na ulasku u manastir postoji istaknuto i pravilo oblačenja – žene treba da nose suknje i marame, a muškarci pantalone i majice dugih rukava. Poklonici dobre volje, nose i darove monasima, to može biti, kafa, šećer, ulje i drugi darovi, takođe ostavljaju se dobrovoljni prilozi. Vjernici nakon poklanjanja moštima Svetog Vasilija Ostriškog, mogu da zapišu na papirićima imena za zdravlje i za upokojene koje monasi čitaju u molitvama.
Postoji staro pravilo koje se poštuje u narodu i koje glasi da sa Ostroga ne smijete ništa da uzmete iz manastira, čak ni kamen i cvijet. Vjernici mogu u manastirskoj prodavnici da uzmu osveštanu vodu i ulje iz kandila.
Po legendi, Sveti Vasilije svake noći obilazi manastir, pa monasi ujutro zatiču crne tragove na čarapama svetitelja. Zato vjerujući narod koji kreće put Ostroga često, pored ulja i vina, na dar svecu nosi i štrikane vunene čarape. Vjernici takođe donose stvari bliskih ljudi koji ne mogu da posete svetinju, ostavljaju ih da prenoće pored kivota, a onda ih nose dragim ljudima.
U manastiru postoji konak kako u donjem tako i gornjem manastiru, ali su u njima često sva mjesta zauzeta. Baš zbog toga veliki broj vjernika spava napolju ispred manastira i za sve njih su obezbijeđena ćebad. Iskustvo mnogih vjernika pokazuje da spavanje pod otvorenim nebom na Ostrogu je zaista posebno.
Takođe, postoji vjerovanje da ne treba pričati da ćete posjetiti manastir, a onda da ne odete, već da se u svetinju ide iznenada i bez velikog plana, odnosno kako se vjeruje – „kada vas Sveti Vasilije pozove“.
Ljudi se često pitaju „ko ne smije da uđe u manastir Ostrog“, ali ukoliko poštujete pravila ponašanja manastira i pristupate čistog srca, svako je dobrodošao. Ukoliko imate dodatne dileme i duhovna pitanja za putovanje na manastir, razgovarajte sa svojim sveštenikom koji će vam dati potrebne odgovore.
Poznato je da se prema svjedočenju vjernika u manastiru Ostrog dešavaju čuda i iscjeljenja, a monasi ta iskustva zapisuju i čuvaju.
(atvbl)
