U mnogim domaćinstvima širom Balkana postoji prizor koji se ponavlja gotovo svuda – fioka prepuna plastičnih kesa, balkon sa uredno složenim flašama i ostava u kojoj se čuva „sve što može zatrebati“.
Na prvi pogled, to djeluje kao obična navika ili možda nedostatak reda, ali psiholozi tvrde da se iza takvog ponašanja često krije mnogo dublji razlog – stečeni strah od oskudice.
Strah koji se ne vidi, ali ostavlja trag
Ljudi koji gomilaju kese i flaše uglavnom to ne rade bez razloga.
Takvo ponašanje često je povezano sa iskustvom nedostatka, bilo da je riječ o ličnim iskustvima, porodičnim pričama ili društvenim krizama kroz koje su prolazile generacije.
Ljudi koji su živjeli u periodima ekonomskih kriza, ratova ili velike nesigurnosti naučili su jedno jednostavno pravilo – ništa se ne baca jer nikada ne znaš kada će zatrebati.
Taj način razmišljanja često se prenosi i na mlađe generacije, čak i kada se uslovi života promijene.
Kese i flaše postaju simbol sigurnosti
Psiholozi objašnjavaju da plastične kese i flaše same po sebi nemaju posebnu vrijednost, ali imaju simboličko značenje.
One predstavljaju osjećaj sigurnosti i kontrole nad neizvjesnošću.
Kesa može poslužiti za kupovinu, pakovanje ili odlaganje stvari, dok flaša može postati posuda za vodu, sok ili ulje.
Upravo zato mnogi ljudi imaju osjećaj da „uvijek moraju imati nešto pri ruci“.
Taj mali osjećaj sigurnosti često je jači od potrebe za redom ili dodatnim prostorom u kući.
Naučeni refleks, a ne svjestan izbor
Ovakvo ponašanje u mnogim porodicama smatra se sasvim normalnim, pa čak i poželjnim.
Često se povezuje sa domaćinskim odnosom prema životu i štedljivošću.
Međutim, psiholozi objašnjavaju da je riječ o naučenom obrascu ponašanja.
Kada je nekada u prošlosti nešto nedostajalo, mozak pamti način na koji se problem rješavao – čuvanjem svega što bi jednog dana moglo pomoći.
Zbog toga gomilanje često nije pitanje lijenosti ili nemara, već automatizovan refleks koji je nekada imao logiku preživljavanja.
Kada navika preraste u problem
Umjereno čuvanje stvari potpuno je normalno i praktično.
Problem nastaje onda kada prostor počne da se puni predmetima koji realno više nemaju nikakvu vrijednost, ali osoba ipak ne može da ih baci.
U tim situacijama više nije riječ o praktičnosti, nego o unutrašnjem osjećaju nelagode pri pomisli da bi nešto moglo zatrebati, a da toga više nema.
Psiholozi upravo taj osjećaj opisuju kao stečeni strah od nedostatka.
Na Balkanu je štedljivost dugo bila važna vrijednost
Na prostoru Balkana postoji i snažan kulturološki faktor.
Starije generacije odrastale su uz uvjerenje da je štedljivost vrlina, dok se bacanje „ispravnih stvari“ smatralo neodgovornim ponašanjem.
Zbog toga gomilanje kesa, flaša i raznih sitnica mnogi i danas ne doživljavaju kao problem, već kao dio načina života koji se prenosio generacijama, prenosi Stil.
